Pisano 07. januara 2019

Morao sam da pročitam dva predhodna teksta da se podsetim šta sam onomad pisao.

Rekoh tada da pišem dva puta godišnje, a sad vidim da je ovo prvi tekst nakon više od dve godine!!!

Ima više razloga zašto je to tako, jedan je sigurno Facebook, kojem smo se više okrenuli, jer informacije daleko brže "putuju".

Počelo kao ideja za "marketing" Svašta bašte i njenih proizvoda, vremenom se pretvorilo u tekstove sa putovanja, godišnjih odmora, sport & razonoda... Jednom rečju, kako je posao u svašta bašti jenjavao, pisao sam o nekim drugim temama iz naše svakodnevice.

Drugo, pauza je napravljena i iz razloga jer su teme ovde na sajtu uglavnom bile vezane za "poljoprivredno - plasteničku" priču, još nije "umrela", ali je na samrti i održava se "na aparatima"...

Ako se vratim na zadnje tekstove iz ovih mojih "Dnevnika", vidim nastavak mog "vizionarskog" trenda o kojem sam već tada "obradjivao" - opšta nestašica para, masovni odlazak "preko", nedostatak radne snage, konstantno smanjivanje proizvodnje, itd...

Nažalost, sve "mračne" teme, a meni nipošto nije namera da vam "bedačim", nego, znate vi mene, da probam da vas malo nasmejem & oraspoložim.

No, da bi došli to tih "ša-la-la" tema, morate kao u onom vicu, prvo da probate "ći-ći", tj. da malo čitate o "dark side of the moon".

Pre malo više od godinu dana, na Facebook-u, pisao više tekstova o mom, a potom našem putu.

Ko je to pročitao, verovatno je skontao par stvari o nama, da smo ozbiljno radili celog života, da se nismo bojali da menjamo planove, poslove, da smo se često okretali za nas totalno novim izazovima, da smo imali i sreće, da nas je "Boža" od gore tu i tamo "pogledao" i dao nam nov vetar u ledja...

Ali, znate, džaba vetar, ako nemate "jedra". Mislim da ih mi imamo, o tome sam i pisao tada.

Jasno vam je već sada da je ovo priča sa happy end-om.