Sunce je već zalazilo nad Svašta Baštom kad je posao bio gotov...
Sutra dan je "palo testiranje"...
Sve u svemu, dvorišta sad izgleda ovako...
Morali smo da napravimo par nivoa "terasa" kako bi "razbili" razliku u visini izmedju terase i donjeg dela bazena, tj dvorišta...
Potom su na red došli zemljani radovi na uredjenju travnjaka. Prvo IMT-ejac...
...potom Ferika sa "finim" radovima...
Završen je i prilazni put prema garaži. Postavili smo sitni tucanik, pod kojim je Geotextil...
Polako se pravi red i u samoj garaži...
...kao i u Majinoj letnjoj kuhinji...
Mali pilići su odvojeni od starijih, i sada već redovno izlaze napolje. Ograda mora da se postavi, u protivnom seniori hoće da kljucaju ove male...
I stariji su non - stop napolju...
Juče je Svašta Baštu posetila Vojvodjanska delegavija modelara...
Iz Srema su došli Beli i Sava, a iz Nova Sada čika Dule i Goša...
Dan nam je bo kratak, koliko je bilo tema za razgovor...
I tako...
Do sledećeg pisanja puno vas pozdravlja individualni proizvodjač Mirče...
Uzdravlje...
Pisano 19. avgusta 2014
E, sad ne možete reći da je pauza izmedju dva teksta bila velika. OK, ovo je tek drugi u avgustu, ali ako mogu da se "pravdam", stvarno "ne postizavam"...
Doduše, moram biti iskren, stvari polako dolaze na svoje mesto.
Ideja da Ferika dolazi i pomaže po potrebi oko radova u Svašta Bašti, pokazala se kao pun pogodak. Odradi se veliki deo posla, pogotovo u plastenicima, gde non-stop ima šta da se "šljaken zi"...
Sad, Ferika "uleti", obere, oplevi, sredi šta treba, pa Maji i meni ostaje mnogo više vremena za druge aktivnosti. A toga ima napretek...
U narednom periodu, čak ni za Feriku neće ni biti toliko posla, jer smo plasetenike "doterali", tj. očistili od manjih i zrelih paprika i sad čekamo da nova tura Bobita bude spremna za branje.
Kao što napisah, trenutno Bobita nema, ali za jedno sedam dana, eto novog talasa.
Znate, i meni je sve ovo novo. Slušam ja šta ljudi pričaju, ali tek sada i konkretno vidim kako sve izgleda.
Paprike sad teraju drugi "sprat" ploda. Stabla su još "izdjikala" i opet ima mnooooogo malih paprika, mnooooogo cvetova i onih kao klikerčići velikih plodova.
Ipak, moram vam priznati, do sada baš nisam zadovoljan celom pričom o paprikama.
Da, baš tako...
Ogroman rad, ogroman trud, a "kinte" baš i nema.
Naravno, isplatili smo troškove (rasad "soma" evra, folije 100, one letve za koje vezujemo paprike takodje "stoja" evrića, još jedna "stotka" se "izvukla" na razno razne sitne stvari)...
Do sada se "slilo" malčicko preko dve hiljadarke evrića. No, kad odbiješ ovo od malopre, ispada da je do sada čista zarada oko 700 evrića.
Da, od toga treba odbiti i gorivo, ajd' nek to bude jedno 50 - 100 evra.
Znači, do sada smo inkasirali 600 - 700 evra...
Pa, malo je...
Za rad dvoje ljudi od sredine aprila do sredine avgusta, za 4 meseca, baš je tuga.
No, ono što je za utehu, do kraja sezone ima još otprilike 3 meseca i sada sve što dodje ide na "dobitnu" stranu računa.
Tu su sada i crvene paprike, pa pečene paprike, kao što rekoh novi talas Bobita, kojima cena treba polako da ide gore, jer više nema paprika sa njiva.
Pišem sve ovo, jer vas "vodim" kroz ovu našu Svašta Bašta priču od samog početka.
Shodno tome, mene nije "blam" da napišem kad nisam nečim zadovoljan, kao što se radujem da sa vama podelim ono čime jesam.
Naravno, tek smo "zagrebali" po svemu ovome, prva nam je godina, mnogo toga ne znamo, mnogo toga treba još da se "složi"...
I dalje stojim iza tvrdnje da u našoj "priči" ima perspektive.
Činjenica je da se generalno u društvu stvari menjaju i da se mora uložiti mnogo, mnogo veći rad da bi se zaradilo mnogo mnogo, manje para...
Da ima nade za Svašta Baštu, evo primera.
Sad već u dosta navrata ljudi dolaze kod nas da kupuju paprike. Dobro, nije to svakodnevna pojava, ali dešava se.
Zadnji u nizu primera se desio pre neki dan.
Zove me Maja i kaže mi da se čula sa nekim čovekom, koji joj je rekao da bi želeo sa prijateljem da dodje i vidi piliće.
Tako i beše, negde posle dva popodne, po dogovoru, eto njih.
Ljudi, moji vršnjaci, naravno Senćani, kažu videli sajt, čitali šta piše, pa ko vele, hoće da vide "live". Interesuju ih pilići.
I tako, reč po reč, ispostavilo se da su i oni imaju voćnjake, time se bave iz hobija, da su "držali" piliće, ali da više neće to rade.
Do nas su stigli tako što je čovek zaposlen u njihovoj firmi bio da nam uvodi internet, pa im je pričao kako je video plastenike i ostali "sadržaj".
Onda je spomenuo web saj, a pošto su ovi ljudi iz tog sveta, oduševili su se da je sve propraćeno i na Internetu.
Odatle i Majin broj telefona, odatle i želja da se dodje...
E sad, kad su videli naše juniore & seniore, odmah je, u načelu, pao dogovor za kupovinu odredjene količine pilića.
Sem pilića, jedan od njih dvojice je naručio 10 kila pečenih paprika...
E, to je ono čemu mi težimo, da ljudi dolaze kod nas i da kupuju naše proizvode.
Naravno, želja nam je da i mi idemo u Novi Sad i nosimo robu.
No, za sve to treba vremana da se pročuje i asortiman da se ima šta ponuditi.
I da se vratim nazad na paprike i time završavam ovo pisanije.
Paprike (ove godine) su samo pola priče. Druga polovina su pilići.
Njih još ni ne reklamiram, jer nisu spremni još za supice i paprikaše.
Kad se sabere A + B, trebalo bi da ova prva godina, ova prva sezona, bude sasvim pristojna.
Svakako, to smem da potpišem, mnogo bolja nego da smo ostali u Novom Sadu i bavili se firmopisačkim poslom...
Što se tiče ostalih dešavanja u Svašta Bašti, šta da vam kažem, još malo pa sve po starom...
Konačno su počele da sazrevaju crvene paprike.
Sazrevaju i nove Bobite...
Crvene paprike, sem što ih prodajemo na pijaci, Maja i peče.
Pecko, sprava za pečenje, se skoro ne gasi...
Pecko, tako smo ga mi "krstili", je u stvari jedan veliki okrugli šamot,
koji se greje preko grejača, do crvenog usijanja. Paprike se potom samo
ubacuju unutra, pola minuta - minut i pečene su...Prednost pecka je da
papriku isto ispeče sa svih strana...
Iako na prvi pogleda baš ne obećava, nakon skidanja spoljne opne...
...paprike su perfektne...
Sad ostaje da se po želji u salatu dodaju "špecije" tipa, ulje, beli luk, so... i pravac trpeza...
Ovih toplih dana, pipikaneri su samo 'vatali ladovinu...
Predveče, kad sunce malo "sidje", malo po malo izlazili bi u dvorište...
Pre neki dan počeo sam da im dajem kukuruz, pšenicu, sojinu i suncukretovu sačmu i sve ostale neophodne "špecije" koje idu u recepturu hrane.
Kokošija hrana je prava mala nauka. Ali, ozbiljno...
Prevrnuo sam Internet ne bih li našao pravu "smesu". Tema ima koliko hoćeš, ali uglavnom se odnose na tovne piliće ili koke nosilje.
Ne moram spominjati da svaku fazu rasta, od pileta, do samog kraja tova, prati drugačija vrsta hrane.
Na početku ona je bogatija proteinima, dok se na kraju dodaju drugi sastojci ili se menja odnos količina. Svaki sastojak "daje" nešto hrani i poenta je pogoditi pravu meru.
Kao što rekoh, recepture se uglavnom odnose za tovne piliće - brojlere.
Njih ljudi skoro do kraja hrane sa koncentratom, da bi samo par dana pre klaja prešli na prekrupu, kako bi se pilići "pročistili".
Nekada se koristilo i riblje brašno, jer je bogato proteinima, ali često se dešavalo da se meso "oseti" na ribu, pa se to više ne upotrebljava.
U našem slučaju, gde kokoške izlaze u dvorište i gde je vreme tova mnoooooogo duže od onog potrebnog za brojlere, bitno je davati i dozirati hranu u pravom odnosu i količinama. Domaće kokoške, deo hrane nalaze u ispustu, ali najvažnije im se ipak sipa u hranilice.
Najlakša varijanta su koncentrati. Oni su dobri jer je u njima sadržano sve neophodno za pravilan rast, razvoj i zdravlje pileta, da ne kažem kokoške.
No, pošto je vreme uzgoja domaćeg pileta mnogo duže, a cena koncentrata poprilična, u odredjenom periodu treba da se predje na "domaći hranu".
E sad, poenta cele priče je da se nadje dovbar recept, odnosno, odnos komponenata koji čine tu hranu.
Zadnjih par dana sam se "igrao" sa tim i zaključci su sledeći.
Na samom početku, kada malo jednodnevno pile stigne, mora da se koristi hrana tipa Ž-1.
To je hrana sa 22% proteina i u kojoj se nalaze svi neophodni lekovi i vitamini da bi pile preživelo prvih par nedelja života.
Ja sam, slušajući savete ljudi koji se time bave, hranio piliće ovom hranom dok svako nije pojelo po 1 kg iste.
Potom sam prešao na Ž-2.
Priča je ista, sem detalja da ova hrana ima 19% proteina.
Kad se počne sa ovom hranom, pilići su već dovoljno veliki da mogu izlaziti napolje u dvorište.
Nakon što su pojeli kilogram i te hrane, dolazi Ž-3.
E, to je hrana kojom se pilići mogu hraniti do samog kraja. Ali, kao što rekoh, pošto se New Hampshire mora "toviti" mnogo duže, nije "hrdjavo" preći na domaću hranu, jer je jeftinija. No sad, treba imati dobar recept, jer bez obzira na razliku u ceni, ako piliće hranite duže, tj. ako vam hrana nije energetski dovoljno jaka, onda ništa niste uradili. Duže vreme tova "poješće" razliku u ceni.
Sem toga, razlika u cifri, baš i nije neka, jer Ž-3 koncentrat košta 38,5 dinara/kg, a domaća hrana od 27-30 dinara, zavisi pošto plaćate kukuruz i ostale sastojke.
Ne moram da spominjem "smaranje" oko pripreme domaće hrane, koju sami morate mešati...
E sad, pre neki dan sam kod "Baba Slame" (to je ona žena kod koje kupijem slamu) uzeo kukuruz u zrnu i žito.
Na drugom mestu je kupljena sojina u suncokretoba sačma, a u Farmcommercu ostali dodatci (stočna kreda, so, premix...)...
Kad sam smešao hranu i odneo u kokošinjac rezultati su bili iznenadjujući.
Velika živina - seniori, odmah su se "parkirali" na kolica...
... ali nisu jele kukuruz. Sve su potamanile, no kukuruz u zrnu je ostao...
Ono što je interesantno, mali pilići su jeli kukuruz, kao i sve ostalo iz recepture. Ostane po koje zrno, ali vidi se da ga "ćopaju"...
U razgovorima sa ljudima to su držali živinu, saznao sam da veliki, jednostavno, nemaju naviku da jedu "zrnastu" hranu, da ne kažem kukuruz.
Malima to nije bio problem...
Šta sad?
Rešenje sam našao opet kod Baba Slame.
Prvo je htela da mi proda tamo neki polovni krunjač, ili šta li je već...
Ne, čekaj, nije krunjač, jbm li ga kako se zove to što melje kukuruz, nije ni bitno, na kraju je "pao deal" da će mi ona mleti kukuruz u prekrupu.
Plaćam 1 din po kilogramu skuplje, ali se ne njakam još i sa tim.
Mislim, ne možete ni da zamislite koja je prašina kad se to melje. Baba Slama i ja smo bili kao dva mlinara, beli od glave do pete...
Tako je i bilo, sinoć ja odneo nazad kukuruz koji sam pazario, kupio sam još dva džaka novog 'kuruza" i sve smo to samleli...
Kući sam "smućkao" hranu i joj, kad su "pernati" navalili na novi mix...
Za sada je plan da im još malo dajem pola - pola, pola koncentrat, a pola ovu našu domaću hranu i da ubrzo predjemo samo na domaću...
I eto toliko za danas...
Nadam se da vas ne smaram, bar ne mnogo, sa ovim "seoskim temama".
Znam da vas baš sve to ne zanima, ali pomalo je zanimljivo i čisto da vidite šta sve treba znati, raditi i na kraju, opet mnogo toga i dalje ne zavisi samo od vas...
I onda kažu: "lako je seljacima"... Hm...
Bez obzira na sve, s' moje tačke gledišta, ja se više ne bih "vraćao na staro"...
I na samom kraju, ekskluzivna vest, za jedno dve - tri nedelje u emisiji Petkazanje, autora Bore Otića, trebao bi biti prilog o Svašta Bašti...
Više detalja uskoro...
Uzdravlje
Pisano 25. avgusta 2014
Za danas mali kratak tekst, samo da vas obavetim da smo "probali" prvog petla. Pre neki dan sam "navatao" jednog i "bačio" ga na kantar, koji je pokazao 1850 gr žive vage.
U petak bio Ferika i priča kako se "borio" sa guskama. Šta je radio, šta nije radio, izašle mu guske iz prostora gde ih drži i u "akciji" vraćanja, nesretnim slučajem jednu je nagazio, te joj slomio nogu.
Pošto su mu guske relativno male i ta nije bila dovoljna za paprikaš, došao Ferika po jednog petla, da malo "popuni" šerpu.
Merkali smo petlove, ima ih dosta, pa kad smo "ošacovali" pravog pade "jurnjava" ne bi li ga ufatili.
Malo kanapa oko nogu i krila i eto ga na vagi...
Siroma, nije znao da mu je to prvo, ali i zadnje merenje u životu...
Žive vage, petao je bio 2030 grama, što baš i nije neka težina, ali mene je više interesovalo kakav je kvalitet mesa i koliko će petlić biti kad ga naš Ferika očerupa.
Sutra dan su stigli "podatci".
Nakon "obrade" petao je bio 1550 gr, kaže Ferika, kožica je čvrsta i dok je čupao perje, uopšte se nije raspadala kao kod brojlera.
Najvažnija stvar, meso je bilo izuzetno mekano i potpuno drugačijeg ukusa od tovnih pilića...
Baš me je obradovao...
E, sad nam ostaje da se strpimo još malo, da pipikanere "natovimo" još jedno 500 - 600 gr, pa onda počnemo sa prodajom.
Plan je da očišćeni, budu oko 2 kilograma.
Prvo će "pod nož" da idu petlići a potom i koke.
Petlići su sjajni za supu, kao i za paprikaš. Meso mladih petlova je dobro i za pohovanje...
Inače, koncentrata više nema u ishrani.
Uspeo sam da nabavim sve neophodne "sastojke" za hranu.
U svakoj recepturi, kukuruza ide najviše, oko 60% od ukupne količine hrane, a ostalo su sastojci, koji se dodaju u zavisnosti od "recepta".
Trenutno imam dva i kombinujem oba podjednako. Prvi je skinut sa interneta, a drugi sam dobio od čoveka koji ima mešaonu hrane...
Koji god da im dam, pilići sve "smažu", tako da vidim da im prija.
Šta više ovo jedu bolje od koncentrata...
Joj, kad me vide da stižem sa hranom u kolicima...
Mana ove "domaće hrane" je što imam mnogo više posla oko razmeravanja i pravljenja, kao i što se moram vozati na par mesta po gradu, ne bi li kupio sve sastoke.
Sa druge strane razlika u ceni me "tera" da sve to radim, jer je ovakva hrana oko 30% jeftinija od koncentrata.
Pri tom je bolja...
Prekrupa (mleveni kukuruz) i žito...
Stočno brašno, sojina sačma, suncekretova sačma, lucerkino brašno...
Tu su i ostali neophodni sastojci...
Inače, pilići trenutno jedu oko 150 kg hrane dnevno!!!
Po 50 kila ujutro i uveče jedu juniori, a 50 kg dnevno jedu seniori.
Ovih većih ima manje, ali su krupniji...
Gradjevinskih radova za sada nema, iako ću morati ovih dana da zovnem Djuriku, pa da završimo još ono malo zidanja, što je ostalo oko novog kokošinjca. Na kraju, isti treba i da se izmalteriše i okreči...
Trava u dvorištu je poćela da se zeleni...
Što se tiče "bizmisa", stvari se pomalo popravljaju...
Maja svaki dan obara rekorde u prodaji što paprika, što pečenih paprika.
Njene pečene paprike su postale pravi hit na senćanskoj pijaci. Ne stiže da napeče koliko joj traže, tako da sam se "bacio" u potragu da kupim još kojeg "pecka" za pečenje...
Od danas opet imamo i Bobite, počeli smo sa branjem nove ture...
Cvrle je danas posle ručka malo otvorio "show room", svoju tezgu na kapiji Svašta Bašte.
Nije ljudski još ni postavila paprike, kad stade jedna žena i kupi par kila Bobita.
Odmah za njom, pakirao se automobil nemačkih tablica, izašao čovek i za 10 evrića kupio crvenih za pečenje.
Kaže kreće za SR Njemačku, pa da malo odnese tamo prirodnih paprika.
Lova koju Cvrle zaradi ide u njen džeparac, a kad ju je gospodin častio sa 5 evra, njenoj sreći nije bilo kraja...
Feriki sam prodao kaljevu peć iz kuće u Novom Sadu i tezgu iz garaže.
Pošto kod nas u tim "trange - frange" trgovinama nigde nema para, Ferika sad ima jedno 270 sati da odradi.
Izdao sam mu "direktive" i sad konačno mogu da se opustim i da uživam u blagodetima Sente...
Danas popodne idem na pecanje. Da, dobro ste pročitali...
Pre neki dan u poseti su nam bili prijatelji iz Novog Sada i dok smo se šetali pored Tise, sišli smo dole skroz do reke i gledali pecaroše.
Sede pored reke, zabacuju udice, "glede" u onaj plovak, a poneki i vadi ribu.
Koji zen...
Rekoh sebi, ovo moram da probam...
Prekjuče se burazer vratio sa mora i jutros mi je doneo pecaljku, malo udica i crve...
Sad kad "pripušim" enter na ovom text-u, odoh da mu ga dam malo po pecanju...
Pomalo razmišljam i o nekom RC modelu. Naravno, on mora biti primeren uslovima ovde, tako da možda "padne" neki mali elektro stiroporsc ili fun fly...
Ove godine stanicu uopšte nisam uzeo u ruke!!!
Stvari polako dolaze u normalu...
Uzdravlje...
Pisano 26. avgusta 2014
Da ne mislite da sam se šalio kad sam pričao o pecanju, evo "korpus delikates"...
I Tamara je bila vredna...
Moramo se pohvaliti da nismo samo "kupali" crviće, nego je i bilo riba... Dobro sada, nisu neki "kapitalci", ali upecali smo dvanaest komada.
Taca je sama upecala tri...
Najbolje je ustvari prošao Ferika, jer smo njemu dali sav ulov, pa se sladio sinoć za večeru...
I dok smo mi uživali u pecanju, kajakaši i kanuisti lokalnog kluba išli su na trening...
Na kraju, par slika Tise i keja u smiraj dana...
Pogodite gde ćemo danas predveče opet biti?
Pozdrav iz Sente